U igri skrivanja i zavođenja dijete zatvori oči. Pokrije ih ručicama. Ništa ne vidi. Misli da je i samo nevidljivo, pa slavodobitno izjavi: Nema me! Pogodi gdje sam!

Jedan planetarno moćan čovjek samouvjereno tvrdi: „Imamo puno slučajeva corone jer se previše testiramo. Smanjite testiranje.“ Previše testiranja je dakle razlog tolikom broju zaraženih. Testirati znači motriti, provjeravati i napokon vidjeti i znati koliko je ustanovljenih slučajeva zaraze u istraženoj populaciji. Naravno da slučajeve ne stvaraju testovi. Oni demistificiraju, dezideologiziraju, razobličuju, prokazuju zavodnička pripitomljavanja pučanstva. Na niti vodilji gesla „smanjite testiranje!“ vrijedi: što ne znamo, to ne postoji; što ne vidimo, toga nema. Kako izbjeći strah od testiranja koje stvara virus?
Čini se da smo izazvani teškim pitanjem. No, bez brige, zna se odgovor. Znaju ga neki moćni odrasli koji zbog toga nadmeno likuju. Njihov je novatorski trijumfalizam naknadan i zastario. Štoviše, on je zavodnički plagijat. Davno prije njihova „pronalaska“ i nemjerljiva kašnjenja, odgovor su znala i odgovor znaju djeca na svim stranama svijeta. Od njih moraju učiti i (na znajući to) doista uče neki moćni zavodnici. Odgovor je pred njihovim zatvorenim očima. Da bi ljudi nešto „vidjeli“, prvo moraju zažmiriti i postati sebi i drugima nevidljivi. Tako će moćnik učas postati ono „nevidljivo dijete“ koje igra životno opasnu igru. A mali će virusi tom „velikom djetetu“ reći: Nema nas! Pogodi gdje smo!

Svibanj 2020.