Što se događa na dalekim pašnjacima Azije kad njihovo blago – njihovo najveće blago – metodično popase svu, baš svu travu ? Stočari potraže nov pašnjak. „Valja nama preko rijeke“, rekao je mudri Mak Dizdar ne posve izvan smisaonog obzora ovih redaka. Znaju to i daleki nam stočari! Doista, drugi se pašnjak nalazi s onu stranu rijeke. Starci je ne mogu prijeći. Što s njima? S našeg vidika bio bi to težak moralni problem, a oni ga rješavaju tako što im ostave nešto hrane i odu bez njih. Da imaju koji zalogaj dok im se život gasi. Granica zaštite ostarjelih u toj zajednici stočara nametnuta je prirodom. Kod nas, u Europi, postoje domovi za starije, za štićenike. Država ih štiti svojim zakonom i mrežom svojih institucija, različitih struka, humanitarnih organizacija.
Ondje vlada sila prirodnog zakona, ovdje vladaju zakoni društva. U Švedskoj su – prema priznanju tamošnjeg, čini se, glavnog operativnog epidemiologa – neko vrijeme bezmalo pripustili covid-19 među stare sugrađane. Tisuće su preminule, ne samo u Švedskoj. Tko je štitio štićenike domova u Španjolskoj, Italiji… Splitu? U potonjem slučaju riječ je o samo „dvadesetak preminulih“. Kvantitativne usporedbe u ovom slučaju nisu valjano mjerilo, bitna je kvaliteta štićenja štićenika, njihova zaštićenost. Tko je krivac za nevolje „vulnerabilnog stanovništva“? Kriv je virus, izjavit će ministar zdravstva, izazvati zgražanje javnosti i potom se ispričati za tu „nesmotrenost“. Nesmotrenost? Može li virus biti kriv? Krivnju možemo pripisati samo sviješću obdarenom biću. To virus nije. A ako ga unatoč tomu okrivljujemo, bliži smo prirodi kao takvoj nego društvu u kojem smo oživili virus i pretvorili ga u društvenu činjenicu. Prije toga obrata on je prirodna stvar, jednako prirodna kao i rijeka onim stočarima: priroda bez imanentnog svojstva koje bi je tjeralo da naudi pastirima i starima.
Svojstvo je neživa virusa da se širi, a rijeke da povremeno plavi zaobalje. Što će tko u tome vidjeti, ovisi o tome je li pastir, corona zavodnik, znanstvenik ili obični čovjek – ovdje, na Zapadu. Uljuđena Europa, na nekim mjestima i u mnogim domovima, nije bila na razini svoje samopripisane uljudbenosti.

Srpanj 2020.